I tako sam zavrnula rukave i zaronila u testo da napravim onu moju čuvenu pizzu da ne bi morala da poslužujem picu. Mislim tokom ove večerašnje najvažnije sporedne stvari na svetu. I još istorijske. Dok se grickaju nokti. Pitanje da li bi neko i primetio razliku izmedju pizze i pice. Neznatna. Daj samo da se nešto radi u ruke.

’Oću reći, muž ljubimac ima ortake na gledanju fudbala. Ja, kao fina hanuma sve te ortake imam na pizzi.

Fudbal… igra u kojoj se dva’es’ dva muškarca, podeljena u dva tabora, otimaju o jednu loptu i pokušavaju da daju gol. Nije zbog gola, nego što posle toga mogu jedan drugoga da šljepkaju po dupetu.

Dakle, krajnji cilj igre nije gol nego ’vatanje za dupe. Gledala ja. Kad god padne gol, padne i ’vatanje za dupe.

Pokušah da umetnem ovaj fenomen u gledanje utakmice, htedoše da me pojedu:

Pa, jebote, dali go!

Pa, jebote, kontam, nisam blesava, al’ i ja imam raznorazne uspehe i još ni jednu drugaricu nisam u’vatila za dupe!

Nije mi palo na pamet.

Tako da, nemoj da mi neko nešto pametuje.

Ja sam s’ mojom pizzom tu spredan detalj.

Dok se ne završi najvažnija sporedna stvar na svetu.