Učili su me:

ne laži

nije lepo drugima reći da lažu

nije lepo drugima reći – sereš, bre, pa se ne krstiš

ne kradi

nije lepo reći – neću

izadji drugima u susret

pomozi drugima

ne moraš baš sve da vidiš

i još trista stvari koje su izgovarali kao brzalice, sve pevajući pa ako ukapiraš – ukapirala si, ako ne ukapiraš – što nisi vežbala slušanje, smo ti lepo rekli. Ono – useiusvojekljuse, umiljatojagnjedvemajkesisa, leparečigvozdenavrataotvara, kotebekamenomtinjegapogačom, strpljenspašen, sve tako.

I ja sad sedim ovog drugojanuarskog jutra, ranom zorom, i pitam se da l’ sam normalna il’ nisam normalna, izmedju nema. I ne mogu da odlučim, verujem da sam normalna a verujem i da nisam. Možda pojma nemam šta je normalno.

Suptilna sam k’o Bata Stojković u onom filmu – Vi’š kako sam suptilan, sa’ću te ubijem!

Ne laži – ne lažem. Al’ kad treba da izgovorim istinu razmišljam da l’ sama sebi da vežem konopče oko vrata il’ da čekam da mi ga priveže i šutne stolicu onaj kome treba da kažem istinu. Povremeno se branim ćutanjem ali to je isto kao da priznajem, da sam rekla ono što drugi misle, ono što im se ne svidja, dodje na isto, opet se osvrćem gde je konopče. Ako kažem – nevaspitana sam, ako ne kažem opet sam nevaspitana. Ako slažem – fina sam. To što se osećam kao govno nema veze, ja se osećam, onom preko puta mene lepo i ne oseća se.

Nije lepo drugima reći da lažu. Lepo je da se smeškaš, praviš se da si ovca i opet se osećaš kao govno. Ako baš znaš, stoposto, rukuuvatru da staviš da te onaj preko puta laže, ne trtljaj nego budi suptilna, nešto kao – izvini, si ti siguran da govoriš istinu. Onda on kaže – zar ti meni ne veruješ?! Više veruješ svojim očima?! Cccc-cccc-cccc – i krene još masnije da laže od čega se ti osećaš kao duplo govno pa još nevaspitano, veruješ sebi a ne svom njemu, kome ćeš ako njemu nećeš.

Ako baš imaš crva u dupetu pa pomisliš – ne seri, ’leba ti – a ne daj bože da izgovoriš, gde si to naučila. Sto godina imam kad mi se uračuna redovni i vanredni staž i nisam ukapirala zašto postoji izjava – ne seri – kad ne smeš da je izgovoriš i kako se suptilno nekome kaže da ne sere. Da li bi bio ljubazan da svoja govna zadržiš za sebe? Iz iskustva – niko nije toliko ljubazan al’ ja ljubazno to moram da pojedem. I suptilno. Moja potreba da odma’ izvadim sataru, zabodem je u sto i kažem – slaži još nešto ošišaću te ovom satarom – pokazuje da sam divljak a ne suptilna.

Ne kradi - ne kradem. Sem pelcera, rekli mi da se cveće samo tako prima i ponekog muškarca al’ zbog neznanja, nije imao pečat o vlasništvu na dupetu, inače ne bih.To se ne računa. Krali su i meni, ni ja nisam znala da treba da udarim svoj žig. Znači nikom ništa.

Nije lepo reći neću. Šta ću kad neću niko mi nije rekao. Jedi dok ti se ne smuči i što voliš i što ne voliš, popij još jedno piće i padni pod sto, izadji da učiniš drugarici, izdadji sa njim, vidi kako je fin, šta ima veze što ti se ne svidja, možda ima dobru dušu, uglavnom, ne govori neću kao neka nevaspitana. Ti nemoj al’ neću je tako ružna reč. Odradi to kurvinski, misli ne a kaži da. Ko, bre, posle da mi veruje, znači da lažem! Dobro, kaži možda. U svim istuacijama kad neću treba da izgovorim – možda. To nikako ne znači neću nego hoću al’ ne sad nego sutra, prekosutra, malo sutra, sve dok ti ne dosadi i kažeš – dobro ’ajde! Inače, nemoj da radiš ništa što ti ne prija. I ne daj se svakome al’ mu suptilno kaži da nećeš. Ono – možda. To što će on za to možda da se uhvati ko pijan plota nema veze, budi, bre, suptilna!

Izadji drugima u susret. Kad god sam krenula ja sam se saplela i prostrla se ispred te osobe pred kojom treba da budem predusretljiva kao majmun. Posle se češkam al’ ne vredi.

Pomozi drugima. Pomagala sam kako sam umela i kako nisam umela prateći instrukcije. Posle samo dobijem obavešenje – Vaš ugovor na odredjeno vreme je istekao, niste nam više potrebni, nemamo potrebe za osobama vašeg profila. Doduše dobijem suptilno obaveštenje. I suptilno se pravim da nemam pojma.

Ne moraš baš sve da vidiš. E, vala, moram. U stvari, ne moram al’ vidim. Mogu suptilno da ne kažem nikome al’ vidim i gledaću i dalje. Ono što ne želi da bude vidjeno neka mi ne upada u vidno polje!

Ovog drugojanuarskog jutra, godine koja se već troši, obećavam – ne da neću da budem suptilna nego ću da budem divljak veći nego što sam bila. Prema svima koji lažu, kradu i seru.

Inače sam suptilna.