Sunce se hladi, nafte sve manje, Rusi nas zezaju oko gasa, preti ozbiljna kriza. O struji da ne govorim, otkad znam za sebe nemamo je dovoljno, čim zagudi kreću apeli da ne trošimo ono bez čega ne možemo, dok ceo svet blješti nama bi najbolje bilo da se vratimo na petrolejku.

Energenata što prirodnih, što veštačkih, sve manje, kako vidim sve će početi da trokira. I bilo bi stvarno strašno da nema na svetu divnih, pametnih, zaludnih naučnika, koji se bave alternativnim izvorima energije.

Sad, ja stvarno očekujem velika otkrića, na primer- kako naterati veš mašinu da radi na običnu cepanicu, tako nešto, kad ono ja prosta, neuka, nikad mi ništa veliko neće pasti na pamet.

Tamo na Tehnološkom institutu u Džordžiji radi, proučava i pronalazi raznorazne stvari profesor Zong Lin Vang. Prosti mu pronalasci k’o što mu je i ime prosto.

Elem, čovek najavio ’’proizvodnju nove tkanine napravljene od nano žica koje generišu električnu energiju putem trenja’’. Ja odma’ pomislila da je to trenje prosto k’o ono kad se nadjem u nekoj vukojebini bez upaljača pa čukam dva oblutka dok ne poludim i ne napravim vatru nego sednem da plačem. Al’ nije.

Ovaj njegov materijal će moći da ’’generiše 80 milivata struje po metru kvadratnom’’ što je dovoljno, kaže on, da se napuni baterija za mobilni telefon.

E sad, pošto tkanina mora da se tare, jelte, mora i da ima o šta da se tare. Meni bi odma’ palo na pamet da se od te tkanine prave rukavice, staviš na ruke i tareš jednu o drugu sve dok ne napuniš mobilni al’ rekoh, ja sam prosta, bez ideja.

Kaže ovaj sa prostim imenom da bi najbolje bilo da se od te tkanine prave grudnjaci jer je trenje tu, medju grudima, najveće!

Znači, čim počne prozvodnja ovih grudnjaka ja ću početi da radim kao mini proizvodjač energije za mobilne telefone što logično znači da će to svi znati. To još logičnije znači da će svako kome je crkla baterija moći da me zaustavi na ulici i najljubaznije upita:

- Izvini, je l’ mogu samo čas da napunim bateriju?

Još logičnije od svega je da ću ja da raskopčam jeleče i da kažem:

- Samo izvolte – i da ću tako da stojim k’o vetrenjača sa sisama, nasred ulice.

Ono što posle svega sledi ne je da će svako ko prodje pored mene da se krsti i levom i desnom što me baš briga.

Mislim, stvarno me baš briga ako budem mogla da unovičim svoju prizvodnju.

Sad odoh da smišljam oglas, nešto kao

- medjusisni punjač mobilnih telefona svuda i na svakom mestu, brzo i jeftino!