eu stop Glede Vlaka u snijegu i unatoč svim glupostimaA u vezi alarmantne, skandalozne, jezive, zašta smo se mrzeli tolike godine i govorili pameti – ajd’ zbogom pa ako se nekad sretnemo – sreli smo se a daće bog i onaj vaš i ovaj naš da se ne sretnemo nikada – vesti: Alarmantno: Deca rastu uz crtaće na hrvatskom!

Jeste li pročitali vest?

Skupa sinhronizacija na srpski jezik, kažu distributeri, boli njih uvo, važno je da se zaradi, nema kontrole na koji je jezik sinhornizovan crtani film, deca rastu i progovaraju hrvatski, sram ih bilo na zemlji svojih dedova i pradedova, koji se sigurno ne okreću u grobu al’ ovi što su pretekli, ‘oće da pocrkaju. Al’ šta ćete, uvek je bilo koliko para toliko muzike.

Pa dragi roditelji, vi koji niste nacionalisti i koji ste u školi učili srpskohrvatski jezik i koji savršeno dobro razumete svaku reč tog jezika, ako vam se ne svidja kako vam crtani filmovi vaspitavaju decu, koliko god da vam to olakšava život, ukinite ih i deci čitajte bajke na srpskom. Može to da se pronadje. Ako nisu štampane nove ima starih, bajke se decenijama i decenijama ne menjaju. Da l’ makazama ili škarama baka je svakako rasporila vuka, bajke za najmladje su obično ilustrovane, ukapiraće deca ali mislim da će prvo postaviti neko pitanje o tome a ne da l ‘ je ime alatke pogrešno. Nego, to oduzima vreme.

Mene ovo, da je moje dete sad u uzrastu crtanih filmova i bajki, uopšte ne bi uznemirilo. Uzemirilo me kad je sa četiri godine došla iz vrtića i otpevala pesmu Dragane Mirković, sva ponosna što je nešto novo naučila. Eto, uvek možete da birate, da l’ dete da vam zna po neku hrvatsku reč i da suštinu bacite na to a ne na ono što priča nosi ili da vaspitavate dete da bude ultra, mega, giga zvezda na balkanskim prostorima, onda će je svi razumeti.

Možete recimo da ispričate deci bajku: Bila jednom jedna zemlja… I u toj zemlji je većina nas govorila srpskohrvatski ili hrvatskosrpski jezik. I svi smo se odlično razumeli. Kralj te zemlje bio je jedan čika koji nikad nije umeo da izgovori Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija ali je u svakom iole znamenitom mestu imao svoju palatu koja se nekad zvala i palača. I onda je taj kralj umro a njegovi sinovi se setili da nisu od iste majke i tako je počelo ludilo. A pošto ludilo ima tendenciju da se množi, nije bilo dovoljno što su se mrzeli i svadjali nego više nisu hteli ni da se razumeju. I tako su rešili da jedan jezik, onaj hrvatskosrpski ili srpskohrvatski podele na dva potpuno različita. To im nije bilo dosta nego gde god stignu glume budale pa i u Ujedinjenim nacijama, tamo, znaš, plaćaju prevodioce da tijekom prevedu u tokom, unatoč u uprkos, vjetrovito u vetrovito, odjenuto u odenuto i obratno. I pošto sve bajke imaju srećan kraj na kraju objasnite da to nije zato što se stvarno ne razumeju nego zato što je danas ultrapopularno biti nacionalista pa još i bezobrazan i blesav.

Moj bi vam savet bio da odmah posle toga odete i kupite detetu film Vlak u snijegu (srpski prevod je Voz u snegu), jedan od onih bajkovitih filmova za decu kakvi se više ne snimaju, da uče šta su sloga i drugarstvo, sećate se pesme iz tog filma – Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može… I samo sačekajte da vidite da li je vaše dete ukapiralo da je vlak – voz a snijeg – sneg. Ako razume zalud vam kuknjava da vaše Srpče progovara hrvatski.

Ima da se kupi, nije sinhronizovan, kuku nama.

Napomena – moj taternji jezik je sprski, maternji hrvatski, pišem srpski jezik latiničnim pismom, умем да пишем и ћирилицом…ne pravim razliku, kad čitam retko primetim kojim je pismom napisan tekst, smatram se bogatijom.

Ko hoće da bude getoiziran u nacionalizmu, pismu, čemu god – volja mu. Samo ne vidim čemu to vodi jer kad smo jednom pustili da vodi videsmo da nije odvelo nigde i da smo se svi našli u ćorsokaku.

Ako me ne razumete smatrajte me izdajnikom.

Inače za lektiru preporučujem ovo ili ovo, kako kome više odgovara.