Klaric02 Hipokrate, prevrćeš li se u grobu? ‘’Prepisivaću lečenje na dobrobit svojih pacijenata u skladu sa mojim sposobnostima i mojim rasuđivanjem i nikada nikome neću naneti zlo.

Nikome neću, čak i ako me zamoli, prepisati smrtonosan otrov niti ću mu dati savet koji može prouzrokovati njegovu smrt.

Ukoliko se verno držim ove zakletve, neka uživam u mom životu i praksi moje umetnosti, poštovan od strane svih ljudi za sva vremena; ali ukoliko zastranim sa nje ili je prekršim, neka me sve suprotno zadesi.’’

Iz Hipokratove zakletve

‘’Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog početka.

I pod pretnjom neću popustiti da se iskoriste moja medicinska znanja, suprotna zakonima humanosti.’’

Iz moderne verzije zakletve usvojene 1946. godine.

Ako vam današnja vest o tome da je pacijentima obolelim od karcinoma medju kojima ima i dece prepisivana dupla i trostruka doza citostatika koji su, nažalost, otrov u službi leka, nemojte se čuditi. To favorizovanje odredjenih farmaceutskih kompanija i lekova koje proizvode postoji, mnogo postoji.

Za prepisivanje potrebnih i nepotrebnih lekova lekari debelo profitiraju što u novcu, što u putovanjima, što u raznoraznim poklonima jer, njima je, jelte, mala plata. Kad je mala plata čovek-lekar je podložan tome da može da bude kupljen i da ljudske živote, o dečijim da ne govorim, stavi ispred svojih ličnih potreba i lekarske časti.

Ako niste znali, onkološke klinike od farmaceutskih kuća, kao protivuslugu dobijaju klima uredjaje, televizore, poklon čestitke, spremni su na sve i svašta samo da proguraju svoj ‘’lek’’. O seminarima organizovanim na planinama, ekskluzivnim letovalištima pa čak i inostranstvu da vam ne pričam. Ozbiljni ljudi organizuju seminare u zemlji kad već na njima ne učestvuju strani predavači a ni oni koji slušaju, naročito ne organizuju seminare u zemljama gde se lek koji proizvode uopšte ne uvozi, ne distribuira, gde ne postoji. Svaki ‘’trgovački putnik’’ farmaceutske kompanije koja organizuje seminar vodi ‘’svog’’ lekara, ponekad i članove njegove porodice što, moraćete priznati, izlazi iz okvira službenog i edukatvinog. Ali, tako vam je to u trgovini.

Po statistikama oblasti medicine i pravosudja su najkorumpiraniji u korumpiranoj zemlji Srbiji.

Ne očekujem ništa.

Akcija ‘’Kraba’’ je trajala 14 meseci. Za tih 14 meseci nebrojeno pacijenata i dece primalo je ogromne doze citostatika jer, nažalost, ne možete optužiti dok ne utvrdite.

Ministar zdravlja koji je pre dve godine izjavio da u tranziciji stradaju najosetljiviji je zgranut. Niko ga nije obavestio. Taman da jeste, lažirali bi se papiri, svako bi svakoga pokrio. Ne zaboravite, u kodeksu ponašanja kojim je pokušao da kontroliše šta izlazi iz njegovih bolnica strogo je zabranio da se greške u poslu a njihove greške su fatalne iznose u javnost.

’’Nedopustivo je da zaposleni kritički ocenjuju rad zdravstvene ustanove i pretpostavljenih u bilo kojoj prilici, osim na internim službenim sastancima.’’ Prevod – nemoj da je neko zucnuo šta se radi po zdravstvenim ustanovama. Ovo ’’osim na internim službenim sastancima’’ znači nigde jer se obično ćuti da ne bi bilo proganjanja, anatemisanja i još koječega. Ili, ako dođe do fatalnih grešaka, a kao što znamo one se dešavaju, to ne sme ni pod razno da procuri u javnost. Problem sa ovakvom stvari je što se uvek nađe neko da nekome kaže u poverenju, pa ovaj nekom drugom i tako redom. Ne znam da li će posle odgovarati onaj ko je pogrešio ili nesavesno obavljao svoju dužnost, ili onaj ko o tome nije umeo da ćuti. A ako baš budu solidarni onda će na prijavu pacijenta nadležni za istragu naići na zid solidarnog ćutanja i počiniocu neće moći da se udje u trag. Odmah mogu da se pozovu na kodeks.

Da ne živimo u zemlji u kakvoj živimo u kojoj su vam lekari bog i batina koji mogu da rade šta im je volja a da kolege ne smeju da ih kritikuju jer time rizikuju da izgube posao čuli biste sve i svašta.

Pošto u pravu postoji prezumpcija nevinosti po kojoj je svako nevin dok se ne dokaže suprotno, ovi koji su danas optuženi jer postoji osnova sumnje da su radili to što su radili, su samo sumnjivi i još uvek nevini.
Pitam se kako je danas onim roditeljima kojima su ovi ljudi ”lečili” decu.

Karcinom je i bez citostatika, a pošteni lekari će vam reći šta su citostatici, samo izbor tamo gde ga u stvari nema, smortonosna bolesti.

Kako će živeti sa saznanjem da je neko bukvalno trovao njihovu decu zbog svog lagodnog života.

Ono što me najviše interesuje – ako smo spremni da čerečimo silovatelja i ubicu što je po meni normalna ljudska reakcija a što je kako sam videla proglašeno slabošću društva, nismo kolektivno ništa bolji od ubice, je – kakva je razlika izmedju onoga ko stegne za vrat, upotrebi pištolj ili nož i onoga ko ubrizga otrov?

To me interesuje.

Za koliko dana ćemo ovo zaboraviti?

Koliko dana traje čudo u Srbiji?

Hipokrat se okreće u grobu, verujte mi.

Ali ovo je Srbija.

Ovde je bog rekao laku noć.

Postoji mogućnost da izgube licence???!!!

Izvin’te, doživotno ih treba zatvoriti.

Naravno, ako se dokaže da su krivi.

To je u ovoj zemlji nemoguće.

Inače, da ne brinete, komisija je zasedala, cela jedna komisija, a zasedaće ponovo.

Gadi mi se ova zemlja.