Malo mi što je benzin poskupeo, što su jabuke skuplje od banana i što pročitah da pored pasulja i paprika uvozimo i  spermu bika, valjda su naši bikovi kilavi, i čačkalice i puževe dok te iste puževe izvozimo, nego sam prinudjena da gledam reprizu od pre četiri godine.

Elem, kako napomenuh pre neki dan, familija mog muža ljubimca se ponovo aktivirala sa sve kumovima, pobratimima i pašenozima, ne mogu baš da po’vatam ko je šta kome jerbo ih ne poznajem, bilo im ispod časti da me upoznaju. Naveliko se raspreda da l sam kurva il’ nisam kurva i ko je prvi rek’o da sam kurva a ko tek sad, šta su čuli i od koga, očekujem da čuju da je moj pradeda vozeći se na špediteru od Niša ka nepreglednoj vojvodjanskoj ravnici, još izmedju ona dva rata, dok je pevušio ’’A što ćemo ljubav kritiiii’’, negde usput naleteo na ljubimčevu prababu koja je u tom trenutku klela djeram koj’ je na bunaru što joj kida živce dok vadi vodu pa joj namignuo. Taj praistorijski trenutak koji niko ne može da opovrgne jer su svi poumirali al’ bili glupi da prišapnu i ostave na spomen pokoljenjima će najverovatnje biti razlog da moj i ljubimčev brak budu proglašeni za rodoskrvnuće i nevažnim. I ako ikako može da mene strpaju u tamnicu i okuju u devet lanaca jer ja sam garant’ znala nego sam se pravila blesava. A mogu i nadamnom da izvrše obred egzorcizma, zlu ne trebalo.

Ja svašta naučila pa iz naučenog izvukla teze i sad bih nešto da priupitam pa ako ispadne da sam ja svoje dete pogrešno vaspitavala odma’ da idem i bacim se pod neki brzi voz ako takvi još uvek kreću sa beogradske železničke stanice.  U Savu ne mogu da skočim pošto umem da plivam, preživeću pa ponovo moram da se ubijam.

Dakle, naučila sam -

rodiš dete

školuješ ga da ima parče ’leba

ako slučajno neće da upiše školu koju si ti nameračio proglasiš ga za kanibala koji te živog pojede

napraviš mu svadbu što se zove – oženio/udao sam onu moju budalu

sedneš mu na glavu da ti rodi unuče pre nego što umreš

sve što kaže svom detetu ti kažeš suprotno jer ti unuče više voliš nego tvoje dete rodjeno dete

prema zetu/snaji se ponašaš kao da je krvni neprijatelj tvom detetu i u njohovom prisustvu pričaš on/ona

sve bolje znaš od svog deteta a naročito od zeta/snaje

snaja nikad neće umeti da ispegla gaće kao ti, zet je brisao nos dok si ti jurio sojke od Vardara pa do Triglava

mešaš se detetu u ručak, krevet, radno vreme i godišnji odmor, kumstva, prijateljstva, u šta god stigneš

malo, malo pa se setiš da ti odavno, neka tri dana, nije reklo hvala pa ga podsetiš da ne bi ni postojalo da tebe nema

ne miriš se sa odlukama svog deteta, budala, povuklo na nekoga iz familije

sve što si stekao nećeš da odneseš u grob al’ naredjuješ šta će sa tim biti i posle tvoje smrti jer ti ne možeš baš skroz da umreš.

Na svako iskakanje deteta iz plana koje s ti isplanirao podsećaš ga da će jedog dana da te pravi od blata, da će da vidi nevidjeno kad umreš, da ne postoji niko koga treba da voli više od tebe, da su mu svi neprijatelji, da si mu ti jedini pravi prijatelj i od jutra do sutra kukumavčiš kako je to nešto mogao da ti uradi, kako nije mislio na tebe, na šta je mislio, sve u svemu rodio si dete da radi ono što usrećuje tebe a ne njega. Ima vremena kad će biti srećno, ako bude pametno kao ti, pa jednog lepog dana, od svog deteta pravi kretena, to nevidjeno usrećuje.

Pa eto, to sam htela da pitam, jeste li svi vi rodili decu da žive kako vi hoćete, rekli im ono – To ti je tako! – a na pitanje – kako tako? – odgovorili – Zato što ja tako kažem – ili ste rodili decu da imaju svoj život i žive svoj život kako najbolje umeju i onako kako oni žele.

Molim za odgovor da bih mogla da se preispitam i rešim dilemu il’ skakanjem pod voz il’ smirajem duše.

Inače stvarno uvozimo spermu od bika. Nema veze sa ovom pričom al’ ja ovih dana nigde vezu ne ’vatam ni sa čim i ni sa kim pa eto.

Kiša i dalje pada.

To tek nema veze.