Planirala ja taj ženski manifest nego mi nekako nikako ne ide od tastature. Mnogo materijala ima, lakše bi mi bilo da napišem Komunistički manifest, sa tim manifestima bilo lako – je l’ jasno – nije – u redu, od danas je tako. Lakše sistem stvori novog čoveka prilagodjenog vremenu i vlasti nego što možeš svetu da objasniš da su i žene ljudi.

Žene su ljudi malo drugačiji od muškaraca. Imaju glavu, dve ruke, dve noge, lepše grudi od muškaraca i nemaju penis. Imaju vaginu koje moraju da se stide.

Radjaju se sa himenom što nije organ al’ kad joj ga amputiraju ostaje okrnjena za vjek i vjekova. Himen u mitološkim pričama o ženama dobija veličinu izgubljenog blaga – Glupačo, gde su ti oči bile, kako ga izgubi!

Žene imaju ime i prezime a ne samo sise i dupe – Brate, znaš onu, ne da ima sise!!!

Žene imaju mozak, smešten im je u glavi a ne u dupetu samo se prave da im je u dupetu jer su im rekli da muškarci vole takve.

Žene imaju prava na prošlost a i na budućnost, život se ne završava udajom – Sad si moja i božija.

Izmedju prvog i poslednjeg muškarca žene imaju još nekolicinu, broj varira, žene ga uglavnom kriju jer su naučene da to utiče na muški ego i psihičko zdravlje muškarca.

Žene su čule i za druga svetska čuda sem za penis stoga ih ne treba učiti  da mu se dive i govore – Jaooo, koliki ti je, ovo još nisam videla, največi si, najlepši si, rodila te majka.

Žene ne podnose pitanja – Kakav sam bio; Je l’ ti bilo lepo? – kome padne na pamet da pita da zna da je bilo – nikako – al’ ako voli da ga lažu neka pita.

Žene se ne radjaju sa varjačom u rukama i nikad ne umeju da kuvaju kao mame voljenih muškaraca. Jedna je mama.

Svaka žena je i Eva i Lilit, koja će iz nje da iskoči uglavnom zavisi od muškarca. Ko od nje samo pravi Evu neka računa da će Lilit iz nje kad tad da krene u pohode, možda ne baš sa njim.

Žene misle na seks češće nego na ručak, no su naučene da ćute da ne bi bile proglašene nimfomankama ili histeričnim ludačama. Žene se vekovima bore da dokažu da nisu bolesne ako misle na seks. Muškarci najčešće pojma nemaju kad žene misle na seks.

Seks u ženinom životu blage veze nema sa tim kakva je majka, kakav stručnjak i kako mesi pogaču.

Uz pravilnu upotrebu žena muškarcu može biti i žena, i mama, i najbolji drug, i ortak za pivo i pecanje.

Pravila o ženskom životu i ponašanju uglavnom pišu žene i prenose ih sa kolena na koleno, muškarci samo koriste situaciju.

Žena je ženi najljući neprijatelj, uglavnom se vodi bitka koja je bolja i poštenija.

Žene se zgražavaju nad onim što rade druge žene dok to isto sebi opravdavaju sa mali milion glupih opravdanja.

Nema kraja, ako nastavim počeću da mrzim žene, nikako da ukapram jesu li glupe ili blesave.

Koliko košta da se pogledaju u ogledalo i onoj sebi sa druge strane kažu – ej, bre, i ja sam čovek.

Nisam ja za ovu priču, ne umem. Znam šta ne treba al’ mi odmah prorade svadjalačke strasti.

Kad kažem šta treba obaveste me – šta lupetaš, bre, ti si žensko. Ćuti, nemoj da napraviš pogrešan korak.

To što ja imam svoje korake i svoju igru ništa ne znači. Moji su.

Svet se okreće u svom pravcu.

Kuvam, perem, pletem, šijem, peglam, lajem, skijam, ronim, pecam, pišem, menjam osigurače, vučem sa pijace, tešim, plačem, vrištim, šapućem, pijem, pušim, okrećem se za muškarcima a udata sam žena, jebote, grom će me spržiti, kažem šta me pitaju, samo neću da kažem koliko sam ih imala do sad. Ne zato što me je sramota nego što je pitanje glupo.

Koja baš hoće da bude žena i samo da trepće neka joj.

Umorih se.

Za manifest mi treba vremena.

Poptuno sam nemoćna naspram svih onih koji savetuju žene – maštajte, maštajte, to niko ne može da vam zabrani.

Koja živi od maštanja, živa bila i velika porasla pa jednog dana ostvarila svoja maštanja.

’’Nekad su svi ljudi, kaže, odlazili u pečalbu. Tako ostavi čovek ženu kod kuće da pazi decu a njega nema po pet, šest godina. Tako je i ona živela. Od trideset i pet godina braka muž joj nije bio više od pet šest godina u selu. Žena samuje i vene. Ne sme da pogleda drugog muškarca u selu jer će svet odmah na nju. ’’Kurva, kurva!’’ A njemu, mužu, ne kaže niko ništa i ne pita ga šta radi tamo u svetu. E, sestro moja, završava žena, pa prodje mladost, pa stiže starost, pa danas bih platila da neko hoće da mi kaže: Kurva!’’ Ali neće. Dockan.’’

Ivo Andrić