Kaže, valjda, urednik, novinaru, on pogleda i napiše. Pa se desi da ja pročitam. Tekst sličan tome kad bih ja pisala o cepanju atoma pa pokušala da budem stručna a neću nikoga da pitam – iscepaću ga kako znam i umem.

Nikako mi nije jasno, kad neko o nečemu  piše što ne pita nekoga ko se time bavi da mu bar malo objasni o čemu se radi.

U Srbiji još uvek nije pregurana cifra od 40% domaćinstava koja uz frižider i šporet imaju i kompjuter, kako sam pročitala od tih 40% njih ispod 60% imaju i internet. Neki su videli na poslu šta je to, toliko ljudi pojma nema šta je mejl da je to za posebnu priču, da na internetu može da se pronadje još nešto sem seksa i igrica mnoge ne možeš da ubediš. Kako i da ih ubediš kad čitaju novine a tamo piše da od prevelikog sedenja za kompjuterom stradaju kičma, društveni i bračni život i deca popuštaju u školi.

Ja nešto krenem da objašnjavam kako je internet najveće dostignuće još od onda kad su male ljude spakovali u radio da nam pevaju i naučili avion da leti al’ mi ne ide.

Dakle, tekst o popularnosti blogovanja i prednostima istog.

Blog je kovanica od reči web i log. Gotovo objašnjenje. Na njemu možete da pišete šta god hoćete, i ono što nikome ne smete da kažete, dobijete utehu, oprost greha, ne može vam niko ništa jer niko ne zna ko ste. Nešto kao ona poučna ’’U cara Trojana kozje uši’’ sem ako neko ne provali ko ste pa rastrubi što je teško.

Pomenuše da možete da dobijete i neku informaciju ali to i nije važno. Prosečan srpski čitalac dobio je informaciju da se u Velikoj Britaniji svakog dana napiše oko 80 000 blogova, valjda postova, ali ne može dobiti podatak koliko se ljudi u Srbiji time bavi sem da su žene vrlo aktivne u blogovanju i da široka javnost može čitati njihove dirljive ispovesti, strepnje, želje & nadanja a bogme i kad su prevarile muža. Blogovi služe da pročistimo dušu, ko baš neće da se ispoveda u crkvi!

Blogeri, zaključio je novinar istraživač, najverovatnije imaju dobrog muža/ženu, prijatelje al’ sve je to u ovom vremenu nerazumevanja smuti pa prospi, brzo vreme, niko ni za koga nema vremena i onda razumevanje nalaze medju ostalim blogerima. Isto takvim koji imaju kao srećan život al’ nešto im fali.

Sve to jeste lepo ali blogovi imaju i  tamnu stranu medalje, to jest, blogeri ponekad puste životinju iz sebe pa postavljaju svoje golišave slike, propagiraju nasilje, alkohol i droge, izmišljaju pikanterije iz svog seksualnog života, kad sve skupiš lud do ludog.

Pišu i muškarci al’ muškarci k’o muškarci, zaludjeni kompjuter moljci samo nešto o muškim temama, žene  - to puca od emocija, samo što ne plačemo jedna drugoj na internet ramenu. Mi žene, ako imamo neku muku možemo da odemo kod lekara al’ i ne moramo, samo neka napišemo šta nas muči i videćemo koliko sapatnica imamo pa kad vidimo kolike su tudje muke shvatićemo da nam nije ništa. Nekad su žene sokačarile i pričale preko plota, sad imaju blogove, šta ti je tehnologija!

I onda vrhunac, ono zaključak teksta, pošto svaki tekst mora da ima uvod, razradu i zaključak –

kad nam svi okrenu ledja i odu svojim poslom a mili muž zaboravi da nas poljubi na vratima, mi otvorimo blog i raspametimo se od sreće jer nam je tamo neko ostavio poruku, to jest, želje, čestitke i pozdrave da nam želi ’’finu odeću, krov nad glavom sa kućnim ljubimcem, dobar auto, divnog dečka, dovoljno novca, i uspešan seksaulni život’’!

Pa, eto, želim vam uspešan seksualni život.