Lukreciju sam dobila od jednog veterinara kad je imala tri meseca. Crna, kao noć, persijska mačka, odmah sam se zaljubila u nju. Vospitana. Kulturna. Koketna. Zatrla mi svo cveće. Vrtiguza, svake godine ostajala u drugom stanju. Vodila sam je na carski rez, svakodnevno na injekcije, tetošila je, mazila i pazila i ona mi na kraju otkazala ljubav. Kad sam se selila nisi mog’o da je uhvatiš i ubaciš u kola ni u ludilu. Izgledala sam ko onaj što golim rukama hvata pastrmku u reci, taman je uhvatiš ona se izmigolji. Danima sam je molila, mamila, obećavala, jok, bre. Isterala svoje i nije htela sa mnom.

Od tad patim za njom i planiram novu mačku. Ćerka ljubimica pati za psom kog bi ja morala da šetam pa nikako da se dogovorimo. Meni malo nepravedno da ja šetam tudjeg kućnog ljubimca, u cik zore i u gluvo doba, ljubimica misli da je to baš super i da ću tako delovati smisleno a ne kao sad – kao zaludni šetač ulice. Ja ne studiram, ne  žurim nigde, godine me pritiskaju, mnogo pušim, taman će neki pas da me osveži dok budem ko bez glave trčala za njim i brojala zvezde kad god on digne nogu uz neko drvo.

Muž ljubimac ushićeno dočekao ideju da bi ja dobila nekoga ko bi ga menjao kad god meni dune da pešačim. Odma’ sam saopštila da ću da nabavim šar peja pa da ćemo oboje da se nafaltamo i ko dva namćora sedimo u hodniku, on da reži, ja da zvocam, sve dok mili muž ne pobesni i izvede nas oboje. Aj’ razumem da može da ga menja dok obigravam naselje al’ s kim da svratim na kafu! Ljubimac (muž) konstatovao da je šar pej skup hobi sa beprofesionalnog šetača pasa kakav sam ja.

Danas u frizerskom salonu, dok sam čekala da mi se farba primi na glavu, prava šarpejovska, naleteh na test – koji ljubimac mi odgovara.

Odgovorih na nekoliko pitanja – šta drugi misle o meni kao da ja to znam, u kom položaju spavam, kupam se i razmišljam, da li plivam sa skijama a planinarim u toplesu, u šta gledam ljude dok pričam sa njima, u čeonu čakru ili u ruke, sve gluplje od glupljeg. Ajd’reko’ nisam stručnjak, valjda ću da dodjem do toga da l’ da nabavim psa ili mačku, dva puta se vraćah, nemam olovku a morala da pamtim ono – a, b, c, taman zapamtim i dok pročitam sledeće pitanje ja zaboravila. Završi nekako sa pitanjem da li kafu pijem ležeći, sedeći ili dubeći na glavi, odnosno nekom nesvakidašnjem i samo ’’vašem položaju’’. Zapamtih pod a – sedeći, nisam smela da rizikujem pa da ispadne da treba da nabavim tropskog skakavca ili tako nešto nenormalno adekvatno položaju u kom pijem kafu.

Rezultat – ne podnosim formu i rutinu, obožavam ljude, nevidjena sam domaćica koja će da rmbači od jutra do sutra, ne volim da me išta steže, davi i guši, alergična sam na laž, gde ovo pročitaše i iz čega zaključiše, počeh da se čudim kako sam divno biće, na ’leba da me mažeš.

Zaključak –

da nabavim papagaja!

A, bre?!

Idealan ljubimac za mene je papagaj!

Jebovastestdavasjebotestisvipapagajiovogsveta!

Šta da radim sa papagajem, kako da mu stavim povodac i izvedem ga u šetnju ne piše. Na šta bi ličila šetajući papagaja takodje ne piše.

Počeh sebe da zamišljam sveže nafriziranu kako šetam Knez MiJajlovom sa papagajem na ramenu kao kapetan gusarskog broda, jok, bre, ne slaže mi se.

Pobesnim skroz.

Jer, imadoh papagaja, očima nisam mogla da ga vidim. Pravio djubre u prečniku dva metra oko sebe, drao se ko manijak, što se više dereš da ućuti to on više krešti na tebe. Kad god smo se svadjali on se priključivao i pričao svoje, sve nam žile po čelima iskakale u pokušajima da ga nadjačamo, zvučali smo kao da se koljemo medjusobno. Sto puta mi došlo da mu zavrnem šiju.  Na kraju sam otvorila kavez i danima čekala da njegov papagajski mozak ukapira da može da ode pa da se tornja od mene gde god hoće. I na kraju otišao pola leteći pola skakućući. Danima sam bila pod stresom da će da se vrati.

Udjem u kuću sva izbezumljena, prepričam milom mužu, on odma’ počeo da plače od smeha.

Ti i papagaj! To je nehumano!

Ja malo splasnuh, kako me poznaje, srce moje, zna da bi mi papagaj pokidao živce.

Ajde, bre, rešavaš te glupe testove, on bi precrko pored tebe tako lude i živčane, samo bi se drala na njega.

!?!?!???

Papagaj definitivno otpisan, ne slaže mi se uz karakter. Ljubimac spava iscrpljen beogradskom gužvom, nesposoban za šetnju. Proradiće negde oko ponoći.

Dotle ću ja već da napravim biznis plan kako doći do šar peja.

Moj mi unutrašnji test govori da mi samo on odgovara. Likom i karakterno.