Cela, s celodnevnom glavoboljom. Bez jedne mindjuše, nestade mi negde usput. Dok me Rain čuvao sve bilo na svom mestu, kako se rastadosmo ja tako počeh da gubim i da se gubim.

Nosila oko vrata ono sa BlogOpena koja sam, k’o nepraćena maloletnica poslata da poseti rodjake u inostranstvu.

Tokom boravka u NiŠ (rekli mi da je uvek nominativ), bila sam zalepljena za Raina k’o taksena marka, špaklom nisi mog’o da me skineš, gde god je krenuo ja sam se trzala i pitala ’de će, tako da uredno mogu da vas obavestim koliko je puta piškio.

Pip’o me nije, da l’ mu je padalo na pamet ne znam, nije se izjašnjav’o. Fin čovek. Japanke mi nije kupio, rek’o da nisam zaslužila. U stvari, za’ladnelo u NiŠ pa se razduv’o neki vetar danas smo se posmrzavali. Ja čekala da počne nešto da pada da se ogrebem za čizme al’ još se prodaju japanke koje nisam zaslužila.

Ja pominjala neki seks, okolo, izokolo, umotano i zamotano, figurativno, konkretno i konkreVETno, aj’ reko’ da zaradim te nezaslužene japanke, Rain rek’o – Nema šanse, boli me glava.

Upoznala sam nasmejane ljude, pametne ljude, zanimljive ljude, divne ljude, otvorene ljude, predusretljive ljude, šarmantne ljude, ljubazne ljude, duhovite ljude.

A ponešto sam i naučila – da pored blogera mož’ ladno da pogineš, nemaju vremena da ti pomognu jerbo, u trenutku dok ti gineš, oni moraju da prave foto zapise da zabeleže taj istorijski trenutak i obaveste o njemu one što su opravdano i neopravdano odsutni.

Elem, kako rekoh, u NiŠ je danas duvao neki uraganski vetar koji je čupao suncobrane iz temelja pa je tako počupao i jedan pored našeg stola i dok je Dragan Varagić, junački, stezao onaj suncobran k’o Marko Kraljević kad cedi suvu drenovinu, da nas ne bi poubijao, ostali blogeri su poskakali i slikali. K’o da seče svadbenu tortu a ne da se rve sa podivljalim suncobranom! Još samo falila neka prigodna muzika pa da dogadjaj bude kompletan i da počnemo da aplaudiramo.

Sve u svemu, bilo lepo i zanimljivo.

Inače , put do NiŠ traje četiri sata a put do natrag traje tri. Koji zakoni tu vladaju nisam ukapirala al’ da se zna.

BlogOpen traje još uvek.

Oni koji preteknu će da se vrate.

A da se zna da je Rain pravi gentleman, meni za bol u glavi iz koje nije htelo da izadje vino nudili da pijem neke tablete od kojih sam se prenerazila, nikad u životu nisam popila crnu tabletu, Rain popio umesto mene, junački. I ništa mu nije bilo.

Tol’ko.