Ima onaj vic kad je Haso krenuo kod Muje da pozajmi biciklu pa kontajući kako to da izvede razmišljao – ja ću da mu tražim biciklu on će reći da je guma ispumpana, ja ću reći, ja ću, bolan, da je napumpam, pa će on reći da ne rade kočnice, ja ću reći da ću ih popraviti pa će on onda reći da ne radi zvono pa ću ja reći da ću i to da popravim, i tako kontajući šta će sve Mujo da izmisli  da mu ne bi dao biciklu stigao, zazvonio na Mujina vrata i kad je ovaj otvorio on mu već izbezumljen samo rekao – Ma, jebalo te biciklo, okrenuo se i otišao.

Ja danas čitala kako da se ponašam kad želim nešto da kupim. Idem ulicom i zaljubim se, na primer, u neke cipele k’o što se zaljubim kad god izadjem na ulicu. Odmah bi uletela i kupila ih kao svaka žena kreten. Umesto toga treba da ih osmotrim i odem na kafu, najbolje da je ispijam u nekom kafe izlogu i posmatram ostale žene šta imaju na nogama, da l’ nose opanke il’ kao ja vole cipele.

Dok pijuckam kafu treba da razmislim, prepisujem –

da li moram odmah da ih kupim,

da li su mi zaista potrebne (imam one od prošle i pretprošle godine, moda ce da se vrati kad tad),

da li ih zaista želim (možda mi je samo potrebna  uteha a cipele me, vala, neće  utešiti nikako),

da li mogu sebi da ih priuštim, ako ne mogu imaću novčane i zdravstvene probleme,

kako ću se osećati posle te kupovine, mož’ biti da me iz’ede krivica,

da nisam slučajno neraspoložena pa cipele kupujem da bih popravila raspoloženje.

Ne piše, al’ usput bih mogla da porazmislim i da l’ me muž vara, neće da škodi.

Ako se sama sa sobom dogovorim, zaključim da nisam ucveljena, da imam para, da ću da se osećam fenomenalno ako ih kupim i da u tom trenutku mogu da platim tu kafu i odem da ih kupim.

Posle ovoga ja bih najverovatnije dobila napad, uletela u prvu prodavnicu cipela i prodavačici sa vrata arlauknula – Jebale te cipele, da te jebale, kog si ih djoku stavila u izlog, zbog njih sam morala da se preispitujem kao da treba ponovo da kažem da!

Već na sledećoj strani me obaveštavaju šta moram da imam ove zime da bih bila in, da ne štedim na sebi jerbo je kupovina melem za psihičko zdravlje žene.

U istim tim novinama, posle svih onih ubistava i ostalog, valjda rezervisanih da ih čitaju muškarci, na stranama koje se obično zovu ’’Ženske strane’’ piše – Trebalo bi da znate da tokom oralnog seksa ne možete da ostanete u drugom stanju… ’Leba ti?! A od poljupca? Samo čekam kad će neko napisati – Ako vam se suprug požali da ima jutarnju mučninu neka uradi test, mož’ biti da je trudan.

Odmah posle toga piše da je ove zime u modi mamac pogled. Da se našminkam , izadjem na ulicu i zabacim taj mamac, neko će garant’ da se upeca. Ovaj udica pogled postiže se iz pet lakih koraka, nanošenjem raznoraznih stvari, napisaše i cenu da mi bude lakše, zbirno košta tačno 4 614 dinara. Tu da ne razmišljam da l’ mi sve to treba, pecanje je u pitanju.

Čitate li vi šta piše u novinama?

Uskoro ću da počnem k’o Haso, neću da čekam da kažu nego čim zinu ja ću da kenem, jebo vas mamac, mejkap, cipele, sve redom, do bicikle.

Inače, da znate seks u ofisu nije prevara. Objasniše da to nije veza nego ’nako, dosadno na poslu. Ja kontala, kontala i skontala da su u pravu – ofis nije naša reč i taj seks se ne računa. Al’ ako vam se desi u kancelariji, eee, debelo se zamislite!

Dobro vam jutro.

Ako vam danas padne napamet da kupite nešto, budite pametni.

I razmislite idete li u ofis ili u kancelariju.

DrastiĆna razlika.