Mamurluk i kako ga steći

Pa preboleti

Ili nemoj piješ, to škodi, možeš da pomisliš da si hrabriji nego što jesi, da umeš da letiš, roniš na dah, pomisliš – ma nema veze, ne može mi niko ništa, nek’ ide život ionako imam jedan, pomisliš da si ono što nisi, što posle toga boli glava, čudo jedno. A što se zaklinješ – neću da pijem nikad više, crk’o dabogda, ko me vidi s čašom nek’ me pljune, evo ovde, neću kad ne umem, pola ne mogu da se setim, pojma nemam da l’ sam ja pio piće il’ je ono pilo mene.

Bi ta najludja novogodišnja noć u kojoj kao možeš da budeš lud pa da ti svi oproste. I ja rešila da se napijem. Jednom k’o čovek, namerno, sva pijanstva u životu su mi bila slučajna, desilo mi se da sipam u sebe više nego što moje telo može da izdrži. U stvari, pojma nemam da l’ sam bila pijana ili mi je samo bilo muka. Ma bilo mi je samo muka, nemam u biografiji sranje u alkoholisanom stanju. A iskreno, jebeš biografiju ako nemaš neko sranje za prepričavanje, zaklinjanje i ne znam šta mi bi, može neko da mi prepriča.

Računala sam, kod kuće sam – mogu da radim šta ‘oću, gde ću ako neću u rodjenoj kući. Samo ljubimac i ja, on potpis’o da će da me gleda u svakakvim stanjima, bolesti i zdravlju, bogatstvu i siromaštvu,  pa valjda i u pijanstvu.

Sve sam planirala napiću se, izvešću ljubimcu striptiz oko jelke, zgrabiću onaj mikrofon u koji još nismo turili baterije, draću se koliko me grlo nosi, sve ću najgore narodnjake da otpevam, onol’ko kol’ko znam, reći ću mu – sa’ ću da te kresnem da me zapamtiš pa ću posle da plačem zbog neke neprežaljene ljubavi iako je nemam, sve sam ljubavi časno ožalila, kako je red. I razbiću nešto namerno, neće mi biti žao, neću uopšte da se nerviram kao ono kad slučajno razbijam trčeći po kući.

Prednovogodišnje se izdepilirala, namackala, naparfemisala, da se ne brukam pred ljubimcem kad krenem sa obigravanjem oko jelke, napravila atmosferu koja je negde pred ponoć počela da liči na vatrogasnu uzbunu pa ljubimac htede da mi otkine glavu, sipala si piće i krenula lagano u taj plan – sa’ću se napijem k’o što nikad nisam i da budem blesava k’o što nikad nisam, stalno moram da budem fina.

Ja vino, ljubimac Coca Colu, vidim nemam dijalog za put u pijanstvo nikako.  Moj ljubimac inače ne pije nikad ništa sem Coca Cole. Muka mu. Jednom sam ga prevarila – il’ piješ il’ se razvodim i napravila od njega neupotrebljivog čoveka. Suptilno ga priupitah ide li da ja pijem sama i budem sama luda u najludjoj noći, pogledao me k’o da mu nudim mišomor. Posle ga više nisam pitala ni suptilno ni nikako, da me još jednom pogledao počela bih da ga mrzim i opominjem – potpis’o si, potpis’o!

Cevčih ono vino, on me opominjao – ‘de si zapela, napićeš se, secao me, secao, i ne napih se. Nit’ zapevah – Zašto Mito ne dodješ, da me… povedeš, nit’ odigrah onaj striptiz, niti imam zbog čega da se kajem. Jedino ludilo bila ona zapaljena atmosfera, to jest, dekoracija oko sveće koja je počela da bukti. Probudih se prvog onako bezveze. I nastavih onaj život – domaćice manje zbori da ti ručak ne zagori. Pitao me ljubimac šta ti je, ja samo siktala – šta, šta mi je, trezna sam bre, trezna da treznija ne mogu biti i uopšte mi nije zanimljivo!

Nego, tog treznog prvog januara se tako trezna i besna što sam trezna prisetim kako je bolje što nisam uspela jerbo da jesam uopšte ne bi bilo tog striptiza, nisam taj tip. To ja mislim kad sam trezna. Kad mi se ono dešavalo da me u’vati iznenada ja sam sve imala neke sumanute ideje i patnje, na primer – joj, što sad nisam Momo Kapor, kako on lepo piše o pijanstvima s početka sedamdesetih, ili što sad nisam Libero Markoni pa da mi pijanstvo lepo stoji a ja napišem jednu pijanu, boemsku, pesmu o ženama tame, il’ što nisam Mika Antić pa da napišem bilo koju njegovu.

Eto, normalne žene kad se napiju  plaču, pevaju, rade ono što trezne neće nikako, glume striptizete a ja bih da mutiram u muško. U pesnika. Ni manje ni više. Što uopšte nije ženski. I što ne vodi ničemu. I što izgleda blesavije nego da igram pijana oko jelke.

I što ne može da uspe nikako.

Igranje može ali očigledno je da ne umem toliko da se napijem.

Jer… patim od konstantnog pijanstva neke druge vrste.

Sutra ću da napišem koje.

Il’ ću napisati jednu erotsku.

Videću.