Zašto svaka princeza mora da ima princa

Zato što priča u suprotnom ne bi bila bajka.

Zato što neko mora da spase princezu od rmbačenja, zle maćehe i da je probudi i stoletnog sna.

Zato što su princezu učili da se svaka patnja kad tad isplati.

Zato što su princezu učili da se sve bajke završavaju srećno i dok se ne pojavi princ nema kraja.

Zato što su princezu učili da i nije prava princeza dok se ne pojavi princ, tek onda o sebi može misliti kao o princezi.

Zato što sa pojavom princa princeza može da izvoljeva i da je žulja zrno graška.

Zato što princeza onda ima ’’ledja’’ i postaje neko i nešto.

Zato što princeza može da se proserava jer zna da ima ’’ledja’’.

Zato što je princezu strah da kaže ’’ja’’, kad kaže ’’mi’’ to ima značaj.

Zato što svaka princeza mora da ima nekoga ko će joj ispuniti sve želje koje oni koji je najviše vole nisu mogli.

Zato da bi princeza pred sobom i čitavim svetom imala potvrdu da postoji.

Zato da bi mogla da se sveti, onako na sitno, za šta inače nema muda. A i nije lepo. To da princeza ima muda.

Zašto nije dobro da princeza mnogo leti

Zato što leteti ne znači biti ptica.

Zato što princ može da odjaše.

Zato što ni patuljci nisu toliko glupi pa da stalno nasedaju na istu foru.

Zato što poljubac čini čuda samo u bajkama.

Zato što se isti polovi odbijaju bez obzira koliko im se čini da se privlače. Pol u ovom slučaju nema veze sa onim u gaćama.

Zato što kad sto puta ponoviš bajku ona postane bljutava pa više sa njom ne možeš da varaš malu decu.

Zato što princeza nikad ne sme da zaboravi da je nekad držala metlu.

Zato što usisivač nije krajnji životni domet.

Zato što je fora u tome da bude princeza sama od sebe a ne zahvaljujuči princu.

Zato što svako ko je pao sa konja više nije konjanik.

Zato što nije lepo da princeza čeka princa da bi imala seks sa celim svetom, treba da ga ima sa princem.

Zato što se kruna ne stiče, sa njom se radja.

Zato što je onda sve k’o fol.

Zato što svaka pristojna princeza treba, kad sretne princa, da padne na dupe a ne na glavu.