Kad žena kaže ”ne” – misli ”možda”, kad kaže ”možda” – misli ”da”. Ne znam koji je veliki mozak ovo smislio ali, koji god da je, ovo je ušlo u opštu upotrebu kad god neko hoće da dokaže da i nije važno šta žene misle a još manje šta govore. I tako je svuda. Bez izuzetka. Mnogi se i danas trude da dokažu da žene nemaju mozak i da su samim tim niža bića.

Do pre četrdesetak godina u ovoj zemlji je bio na snazi zakon o ”restrikciji” abortusa. To je značilo – ostanete u drugom stanju, podnesete molbu da izađete pred neku komisiju a onda tamo nadugačko i naširoko objašnjavate kako ste i u kojoj pozi ostale u drugom stanju ,dok dva-tri brkata gospodina klimaju glavama i čudom se čude kako vam se to uopšte desilo. Bilo je kako oni odluče.

A pre tačno dvadeset godina se neki pametnjaković dosetio da predloži ponovno uvođenje ovakvog zakona. Lekari koji su konsultovani su bili listom ”za” objašnjavajući kako je abortus najkomplikovanija hiruška intervencija s obzirom da se obavlja na slepo i u totalnom mraku. Da čovek ne poveruje kad pomisli koliko su se pojedini obogatili radeći te iste mračno-slepe intervencije i to povećih trudnoća.

Teolozi su takođe bili ”za” što ne čudi imajući u vidu da oni abortus smatraju ubistvom.

Ovaj predlog nije prihvaćen da li što naše pravo ovo ne smatra ubistvom, ili zbog nečeg drugog, ne znam .

E, ali ovakav zakon je još uvek na snazi u pojedinim zemljama. Ne može žena kako ona hoće.

Sve u svemu, žene žive u vrlo čudnom svetu u koji su zalutale i iz koga ne umeju da odu.

U Indiji još uvek ritualno spaljuju udovice a silovana žena gubi čast.

U pojedinim islamskim zemljama silovanoj ženi su potrebna četiri svedoka da bi to isto silovanje i dokazala. Nije zabeleženo da silovatelji vode svedoke a žene koje su silovane obično nisu unapred obaveštene tako da ih i ne pripreme na vreme. I da ih imaju ne znam kako bi prošle s obzirom da u Pakistanu, na primer, svedočenje žena vredi upola manje od svedočenja muškaraca.

I dan danas negde ženama zašivaju vagine i osporavaju im osnovno, obično, fizičko pravo.

Uopšte, žene celog sveta su se decenijama borile za pravo na orgazam.

I taman kad su se izborile, iz Amerike nam je, pre gubara i ostalih buba, pre bombi, nekako sa dolaskom SIDE i promene klime (priznaćete, mnogo je lakše promeniti nešto u vazduhu nego na zemlji), stigao izveštaj o tome da žene sa fakultetom imaju manje šansi da se udaju, da one koje rade postaju neplodne, usamljene i nesrećne, da pate od srčanih smetnji i gubitka kose!

Dok god, bilo gde u svetu, postoje ovakve stvari koje pokušavaju da dokažu da žena nije trebala društveno da evoluira postojaće i oni koji će je ’’učiti pameti’’, pokazivati ’’gde joj je mesto i ’’ko joj je gospodar’’.

I žene će to, kao i do sad, nositi kao krst jer ih ubedjuju da im je to sudbina, da bolje nisu zaslužile, da im nigde neće biti bolje, da im je život uvek u tudjim rukama. I nosiće to kao ličnu sramotu, tako su naučene.

A to ih sprečava da dignu glas i kažu NE.