Ujutru kad otvorim oči pojma nemam koja sam i gle se nalazim al’ znam da treba da popijem kafu da bih mogla da se prisetim. I tako godinama. Ned’o bog da nema kafe ceo dan bih se vukla k’o pijana kokoška koja ne može da ubode ni jedno zrno a ko god da mi nešto traži ja bih ili dala ili rekla ’oću, samo da me ne zapitkuju. Tek posle kafe mogu da se umijem, javim se da sam živa i eventualno izgledam kao zdravorazumsko biće.

Noćna mora su mi boravci u hotelima, ono da moram da se sredim kao da nisam ni legla, da izgledam veselo i odmorno pa da sidjem u hotelski bar da popijem kafu. Pa dok me konobar ispita koju hoću od svih onih varijacija na temu već sam spremna da ubijam.

Idealan odmor bi mi bio u nekom nudističkom kampu, što se te kafe tiče. Izmiliš ispred šatora, privučeš neko kuvalo izmedju nogu, klanjaš se onoj vodi dok se ne pretvori u kafu, posle, kad se rasaniš možeš da se sekiraš što si go a i to ne moraš, šta ima veze kad su svi goli.

Znači, kod mene su spavaćica i kafa usko povezane. Volim da je pijem pušim i da ćutim. Ako me neko nešto pita brecam se kao da me nagaizo na žulj. Prva jutarnja je prva jutarnja kad god jutro da mi se desi.

E, sad, pošto živim u vreme kad je normalno da me raznorazni stručnjaci obaveštavaju da ono što sam radila godinama ne radim kako treba nego da treba da radim po nekoj formuli sve dok mi dušu ne popiju na slamčicu i pretvore me u robota, pročitah da ni kafu ne umem da pijem a i da je pijem u nevreme.

Dakle,   M = 0.5 x F + (0.5 x E + 0.3 x P + 0.15 x C + 0.05 x T -  je formula za savršenu kafu gde je

M – najbolji trenutak što nije po budjenju nego kad nauka kaže
F – aroma kafe
E – savršeno okruženje, što nije neki nudistički kamp nego neko naučno mesto
P – šoljica a ne ‘’lonac’’ iz kog ja pijem
C – osoba koju mnogo volem al’ je posmatram kao zlotvora naročito ako zapitkuje
T – vreme kad treba piti kafu.

Po ovoj formuli najbolje je da kafu pijem u 11 sati, u lepo uredjenoj sobi punoj prijatelja sa muzikom Marianne Faithfull u pozadini. Rek’o stručnjak pošto je ispitivao kako spoljni činioci utiču na jednoobrazne mozgove medju koje spada i moj.

Ko hoće može da navrati. Ne garantujem ni za šta sem da će soba biti uredjena. Eventalno mogu da se pravim da nisam u Srbiji pošto, kako rekoh, ionako nemam pojma gde sam pre nego popijem kafu.

Al’ pošto sam ja manijak koji čim počne da srkuće kafu ukuljučuje televozor da vidi da slučajno Srbija preko noći nije stigla u Europu, na kom se ćošku popiškio predsednik da obeleži teritoriju i koliko mi je porasla kupovna moć dok naričem nad ljubimčevom platom – nemoj više da padaš ka’ te molim a naročito koja je rekordna niska vrednost eura, ne garantujem vam da ćete se sa mnom lepo provesti.

Da ne pričam da ujutru umesto Marianne Faithfull, ko da se seti da ona najbolje ‘’leži’ uz kafu,  odma’ dobijem  ‘’Žikinu šarenicu’’ koja me podseća da ipak živim u Srbiji, da treba da opašem tkanicu, obujem opanke, ni pod razno ne zaboravim svoje korene, to jest, da sam se iskorenila iz opanaka i da treba da raspletem neko kolo na pirotskom ćilimu, da podvriskujem, vrtim maramče i pletem sitan vezak sve mantrajući – veselo, veselo!

Stoga je moja formula za prvu, otvori mi oči i unormali mi mozak, kol’ko tolko normalnu kafu –

ja je pijem a ispred mene stoji tabla Pazi  – ludak!

Ko je normalan čim otvori oči neka proba M = 0.5 x F + (0.5 x E + 0.3 x P + 0.15 x C + 0.05 x T pa neka javi je l’ uspeva. I gde je ovde u formuli Marianne Faithfull, nikako da provalim.