Pisao skoro drug kolega Drnch o nickname -ovima i kako je sebe zamišljao u ulozi Tarzana, Jamesbonda, Jamesdina, to jest kako sebe vidi kad nije Drnch pa se ja duboko zamislila nad nadimcima koje vučemo kroz život i koje nam prikačinju bez da nas posle mnogo opisuju.

Dakle moji su:

Mamino zlato od mame i Dimitrije od tate. Tati je prva ljubav bila pevačica koja je prepoznatljiva po ovoj pesmi i trebalo je i moralo da budem Dimitrije. Tu sam ga zeznula pa mi je sve kasnije prisviravao sa – Ti si se naopako i rodila, s pogrešnim gaćama. Ni pesmu zbog mene nije mog’o da naruči u kafani sve dok se Tozovac nije dosetio pa ispeva pesmu sa mojim lepim imenom, jel’te, koju ja mrzim iz dubine duše jer su mi je svi oni koji su mi se udvarali pevali u sopstvenoj obradi i aranžmanu pokušavajući da me s nogu obore na dupe.

Gagarinče po Juriju Gagarinu. Imala sam majicu sa nekim raketama i eto i dandanas me u komšiluku zovu Gagarinče iako je on leteo u svemir a ja samo po prašini i iako me danas ekstra nervira ovo ‘’če’’, mislim velika sam porasla, red je da ga izbrišu.

Servantes po nekom iz neke serije, da me ubijete ne mogu da se setim kako se zvala al’ znam da je taj Servantes koga je igrao Ivica Vidović stalno vuk’o neke knjige. Ja mnogo volela da čitam i stalno tako čitala jednu knjigu i vukljala još jednu da slučajno ne ostanem bez literature. Po komšiluku pričali da to neće na dobro da izadje i stalno davali primere nekih koje su obolele od prevelikog čitanja. Ja jes’ da nisam baš zdrava u glavu samo ne znam koja mi je dijagnoza, valjda literaturus ludakus.

Onda sam porasla i postala za tatu koza i guska. Koza kad poludi, guska kad mi izražava svoju bezgraničnu roditeljsku ljubav.

Muškarci koji nisu mogli da mi zapamte ime su me zvali pile, mače, ribice, sve tako nešto da se ja ne dosetim da sam samo prolazna stvar u njihovom životu i da će vrlo brzo da naidje drugo mače. Kako sam rasla tako sam počela da frkćem, zapamti mi ime, bre, šta me briga što ćeš posle da pomešaš i neku drugu tako da nazoveš. Skoncentriši se na mene (trenutno) i koncentriši se na upotrebu imena u korist medjuljudksih odnosa (trajno).

I tako sam rasla, rasla, rasla mi i pamet i postala sam ironična, to jest isped mog imena je i šlo to – ironična. To onda kad sam ja ukapirala da stvarno nisam imala ništa od onolikog čitanja i svog opšteg obrazovanja, da niko ne sluša šta pričam nego da mi svi zevaju u sise. I onda sam počela da lajem. Drugarice me stalno plašile da će neki da me bije – skrati jezik, bre, polomiće ti neki koske. Niko mi nije pretio, svi su se nešto kao mentalno najebavali sa mnom a sve u cilju onog obaranja s nogu na dupe, kako da ne budem ironična. Kad hoćeš da se baviš gimnastikom moraš da treniraš, je l’ tako? On mi dodje totalno nepripremljen za rad na spravama a posle ja ironična.

I tako.

Ljubimac me zove ljubavi. Kad god se probudi. On inače spava i smeška se, šta sanja samo mogu da naslućujem čim me ujutru zove ljubavi. Valjda i on ukapirao da može da se zezne tako neprobudjen.

Ljubimica me zove Kajle. I svi njeni drugovi i drugarice. Bilo je – mama, mamice, majlecio, kajlecio pa kajle i ostadoh Kajle. Da te bog mili sačuva, ne može da me zove mama k’o sva ostala deca svoje majke. K’o da sam deo alata za menjanje gume na autoputu – dodaj mi kajle tamo je pored cvicangli!

A onda sam stigla do blogova…

I sad sam Mahlat.

Angel of prostitution, je l’ te…

Najbolji sam izabrala :mrgreen: