I ne čini ga. Čovek se ionako rađa go.

Bebama se od rodjenja nameće moda sa propratnim detaljima, oduševim se kad god vidim kako su devojčici od par meseci ono malo svilene kose koju ima uvezali gumicom na vr’ glave da joj dodaju na bebećem šarmu. Dečake će uvući u sinetičke majice na kojima piše da je mnogo jak, pa malo jači, da mu dodaju na muškosti. Kasnije će mu objasniti da je muško pošto toga u par meseci još uvek nije svestan.

To da odelo ne čini čoveka se obično saznaje u pubertetu kad krene modno izvoljevanje i kukanje ’’svi imaju samo ja nemam’’. Tad saznaš da odelo ne čini čoveka i nekako počneš ispod oka da posmatraš one koji imaju ono što ti nemaš, kako su jadni u tom pokušaju da od sebe naprave ljude. Sve to savetodavac potkrepi sa  – šta mu vredi što je to obukao kad ima klempave uši, veliki nos, krive noge, kratke ruke, vidi ti kak’i si mi lep.Onaj što nema počne da veruje da čoveka čini lepota a još više počne da veruje da su ga stvorili idealnog a od tad svakoga ko je obukao ono što on nema skenira i pokušava da mu nadje fizičke mane. Uvek se oseća višim bićem kad god sretne nekoga ko je po njegovim merilima dobro obučen.

Kad god se pojavi neko ko je nešto uspeo pa je još i pristojno obučen a onaj koji je vaspitan na tome da odelo ne čini čoveka načuje da je neko prokomentarisao – vidi kako lepo izgleda, znaš on je… ovaj prokomentariše da mu ništa ne vredi ni što je uspešan, ni što je lep, jer odelo ne čini čoveka. Tako počne da širi famu da su uspešni i lepi ljudi ispod odela neka neidentifikovana masa, ljudi svakako nisu. On je nekako uvek iznad, uvek bolji čovek iako u četrdesetak ne radi ništa već samo procenjuje ko je čovek a ko ne.

U Srbiji se svaka narodna otrgla kontroli i više ne služi kao savetodavna nego kao ponižavajuća, običan instrument da se pokaže kako su drugi uvek mnogo niži i bezvredni. Šta god da urade. Ovakvi koji ponižavaju čitavog života pate što ’’ne jaše konja onaj kom je sudjeno nego onaj ko ima’’.

Odelo zaista ne čini čoveka. Čini ga pristojnom osobom. Ali onaj ko je pristojno obučen mora čitavog života da se dokazuje da je usput i čovek.

Onima koji znaju da odelo ne čini čoveka, koji nemaju konja, kojima je deda bio oficir u kraljevoj vojsci, koji se pozivaju na neke ljude koji su im dali pedigre. Čudom ne mogu da se načude otkud hrabrost nekome da bude uspešan i pristojno obučen kad se ne zna ni ko mu je deda, ni kako je stigao tu gde je stigao, ni otkud mu pravo da radi na sebi.

Samo se pristojno obukao i misli da je čovek.