Serem ili серем šta više smrdi?

Kad ja napišem – Посерем ти се на овакву државу – država može silno da se uvredi i tuži me što imam ambicije da joj se poserem na glavu ako je uopšte ima. Onda mogu da zaglavim u bajbokani zato što sam joj uvredila čast i ponos. Ja ću u zatvoru da okajavam grehe što sam pomislila da joj se poserem na sistem a ona mi je toliko toga pružila, udisala sam čist vazduh, besplatno se školovala, gajili me ko retku tropsku biljku u nemogućim uslovima dok me nisu očeličili da mogu da mi rade šta im padne na pamet a meni da ne bude ništa. Samo da glasam, poserem im se i na glasanja kojih ima više nego godišnjih doba.

Ali ako ja napišem – Poserem ti se na ovakvu državu – mogu da računam da niko neće da me razume i da niko, samim tim, neće biti uvredjen pa mogu da nastavim – ja da serem, oni da se prave ludi. Pa kome pre dosadi.

Toliko o korišćenju ćiriličnog i latiničnog pisma u zemlji Srbiji, ona dva pisma koje moramo da znamo, koje učimo i oko kojih se malo, malo, vode polemike – ako pišeš ćirilicom ti si patriJota ako pišeš latinicom – ubačen si element, plaćaju te Amerikanci, Arapi, Avganistanci, ko stigne, sa ciljem da se ćirilično pismo zatre kao da nikad nije postojalo.

Ako neko ne razume šta ja ovde pišem slobodno neka angažuje tumača za srpski jezik, nemoj da se muči i šeta okolo a da ne zna šta hoću. Kad serem hoću da se dobro razume. Tumač obavezno da bude sudski, onaj što može da lupi pečat da je prevod veran originalu, ako krene po zlu da imate koga da ’vatate za gušu.

Dakle, ‘’Okružni sud u Novom Sadu ukinuo je presudu neformalnom vođi neonacističke organizacije Nacionalni stroj Goranu Davidoviću po tužbi novinara Dinka Gruhonjića, jer nije dobio svu dokumentaciju na ćiriličnom pismu.’’

Nebitno je i kome presudu i po čijoj tužbi. Bitna je glupost. Bitno je zajebavanje. Bitno je konstantno ludilo koje se širi i umnožava jer nema leka.

Ova zemlja ima pogrešno ime. Treba da se zove Ludnica. Zemlja u kojoj se sere na usta a misli dupetom ne može drugačije da se zove.

Dokle, bre, stvari da nazivamo pogrešnim imenima.

P.S Ustav Srbije

Jezik i pismo

Član 10.

U Republici Srbiji u službenoj upotrebi su srpski jezik i ćirilično pismo.
Službena upotreba drugih jezika i pisama uređuje se zakonom, na osnovu Ustava.

Koji zakon predvidja da moramo da učimo latinicu a da ne moramo da znamo da je čitamo i razumemo?

Mahlat poliglota – piše, čita i razume na srpskom, hrvatskom i bošnjačkom jeziku.

Gleda svojim očima i misli svojom glavom, tumač joj uopšte nije potreban – Гледа својим очима и мисли својом главом, тумач јој уопше није потребан.

Ko uoči razliku neka javi.