Pre neku godinu su pokušali da nam podmetnu porez na neženje ili popularni obrenovićevski ’’bećar porez’’, navodno da bi se izborili sa belom kugom i kaznili jadne muškarce koji više vole da ludijaju po kafanama nego da imaju decu kao da to samo od njih zavisi. Ne mogu da se setim u koju bi kasu išao taj harač al’ znam da sigurno ne bi išao tamo gde treba i onima kojima treba.

Svetska ekonomska kriza još nije ušla u Srbiju, valjda nije dobila vizu. To da dokažeš našem čoveku koji veruje u sve što kaže televizija ne možeš. Inače, naša ucveljena vlast ne treba ovu krizu da naziva svetskom ekonomskom krizom nego svojim fleš rojalom u ovoj partiji pokera. Šta ćeš, kad nekoga ’oće ono ga ’oće. Teši me samo što onaj ko ima sreće u kartama nema u ljubavi i obratno. Dok oni iz vlasti budu slagali pare na gomilicu ja ću da vodim ljubav, boli me uvo.

Porez ’’Robin Hud’’ nije prošao.

Prodje porez na zarade i to ne kroz iglene uši nego na velika vrata. Ne možeš ti u ovoj zemlji da zaradjuješ a da ne daš vlasti. Treba ljudima. Za Olimpijade, prijateljske posete, molitvene doručke, skijaške seminare, ima toga. Treba drugu predsedniku da se švrćka po svetu i dobija uveravanja. On tako samo putuje u raznorazne zemlje a onda nas obaveste da je tamo dobio uveravanja da ta zemlja ili nikad neće priznati Kosovo, ili će se boriti da udjemo u EU, ili… ma šta god da je mogli su to i mejlom da mu jave – Uveravamo vas, samo nemojte da nam dolazite.

U Beogradu se šuška da će ovaj porez zakačiti i one koji su nezaposleni, na berzi rada, i koji primaju nadoknade. Odradjeno maestralno! Prodali ljudima fabrike, poslali ih na berzu da obijaju pragove tri godine pred penziju i sad će da im naplate. I treba.

U Grčkoj je narod zbog mnogo manjih stvari izašao na ulice.

Britanci su danas izašli na ulice.

Mi ćutimo.

Gluvi nismo.

Nismo ni nemi.

Znači, glupi smo.

I na to bi trebali da plaćamo porez. Ne znam kako se vlast toga nije dosetila, da neko kaže:

Mnogo ste, bre, glupi, gre’ota da vam to ne naplatimo.

Narod bi horski odgovorio:

Šta ćemo, moramo kad smo glupi! Kol’ko treba?

I plaćali bi.

Moj muž ljubimac će plaćati porez na veliku profesorsku platu, mene će najverovatnije da uhapse pošto ne radim a nisam nigde prijavljena kao nezaposlena i besposlena, sa optužnicom da varam državu a gde ćeš većeg greha.

I ako, bar ćemo imati jedna usta manje za stolom.

Dotle ću možda morati da plaćam i porez što moja ćerka studira. Ej! To nema svuda. Mogla sam i da je udam, ko da je morala da uči, baš je besna.

Mogli bi da mi naplate i ekstra porez na kupovinu toalet papira. Čim kupujem toalet papir to znači da serem. Ako serem to znači da sam prethodno jela. A to znači da se bavim nekim nedozvoljenim radnjama. Odakle mi pare da jedem kad je lepo izračunato da para možemo da imamo taman da podmirimo državni aparat.

Dotle mogu, ako im baš ponestane ideja, da mi naplate i porez na seks.

Samo još da utvrde koliko puta to mesečno radim.