A rešila sam od jutros da budem normalna.

I opamećena.

Što bi značilo – ne čitaj novine, ne idi na internet, ako možeš nasloni se na neko drvo i ćuti. Il’ idi do neke reke, pobodi noge u vodu i broj rečne talase dok se ne smiriš. Il’ pričaj sa pticama. Tako nekako.

Jutros ’ladno, standard nikakav, dnevno politička situacija ustajala, ajd’ reko’ još samo jutros da poželim internetu dobro jutro da vidim šta će da mi odgovori, da l’ će da mi se obraduje.

Reših test – Kakva ste partnerka, ubedjena da će mi reći da sam idealna. Mučih se s nekim pitanjima tipa – da l’ bih skakala od sreće kad bi mi partner predložio da odemo na pusto ostrvo i tamo ljubavišemo dok ne pocrkamo, tražih odgovor – Odma’ bi ga ubila – al’ nema pa nadjoh alternativu – Mal’ko bih pobesnela. Sva srećna ubodoh i dobih odgovor da sam partnerka 34. Nema objašnjenja, znači 34 sam i gotovo. Da sam partnerka 69 skroz bi razumela, ovo 34 me bacilo u bedak, kakva li sam i kakav utisak ostavljam na milog mi muža, da l’ treba da poradim na sebi il’ okačim tablu – Bež’te, ide idealna.

Onda pokušah da utvrdim od koje sam sorte čoveka na osnovu toga kako spavam i zaključih da pojma nemam kako spavam. Znam kako legnem i znam da se probudim ukočena i nadrndana što znači da sam baksuz. Danas ću na dnevni red da stavim pitanje davanja oglasa – potrebna osoba za dežuranje tokom noći koja će utvrditi kojim se nenormalnim i ekstremnim sportovima bavim dok mislim da spavam i da l’ trzanje mog muža ima veze sa mojim noćnim planinarenjem. Osoba mora da se razume u odbrambena sredstva i ujutru precizno da mi saopšti da l’ ljubimcu da kupim pancir il’ samo kacigu kako bi me preživeo u krevetu.

I onda, već sludjena, ajd’ reko’ malo da šetam po internet muzejima, toliko muzeja ima u koje nisam ušla, da vidim gde bih mogla ovih dana. I naravno, ne bih se ja zvala Mahlat da ne dobijem instrukciju – trči u Sankt Peteburg da vidiš čudo nevidjeno.

Elem, u Muzeju erotike u Sankt Peteburgu, izložen je Raspućinov penis nad penisima od 30-tak santimetara. Pošto stoji oko 100 godina u tegli gde se, kažu, prilično skupio, mora da je tokom ’’života’’, brat bratu, imao bar metar i dva’es’!

Odma’ sam pobesnela. Pa se još spore da l’ je original il’ falsifikat! Kao da je delo Van Goga ili Rembranta pa sad treba da mu utvrde autentičnost! Zeznuo se Raspućin što se nije setio da u samrtnom ropcu razveže gaće i lično se potpiše na svom penisu – Ovo je za života koristio Raspućin. Kad god mu se pružila prilika a i češće. Mislim, kome bre, pada na pamet da odseca ljudima penise i da ih smešta u muzeje! Il’ da ih kupoprodaje pa da posle ne može da im udje u trag k’o što se polomiše za Napoleonov mumificirani penis. Zamisli ludaka koji čuva tudj mumificiran penis, sva bi se prestravila. Ne od penisa, on je ionako mrtav, nego od ludaka koji ga čuva.

Toliko umetnički dela u svetu, što ljudskih, što prirodnih, oni me obaveštavaju o prepariranom penisu! Milioni i milioni ljudi nikada nisu videli Mona Lizu, Gerniku, Viktorijine vodopade, otići će gore isti kao što su došli al’ bi baš lepo bilo da vide kakvi su penisi hodali ovim svetom! Da saopšte bogu šta mu se omaklo dok je kreirao šta je kreirao.

Da sad na jednu stranu staviš Mikelandjelovog Mojsija a na drugu ovaj Raspućinov penis, svi bi potrčali da se dive penisu, možda bi jedno dvoje ostalo ispred Mojsija za koje bi svi ovi – Kakav penis! – rekli da su udareni u glavu.

Ovaj svet stvarno otišao bestraga.

I ja svakog dana ponovo počinjem proces – budinormalna, budinormalna, mantram k’o manijak, brojdodeset, brojdodvadeset, brojdosto, sve više moram da brojim, zaboravim kad sam počela. Malo mi do deset!

A gde biste mogli na jesen?

Eto, skočiću do Sankt Peteburga da se vidim sa Raspućinovim penisom. Oči u oči!