Razmišlja koje gaće da obuče, crne, roze ili bele. Ili da ih ne obuče uopšte.

Razmišlja koju koreografiju da napravi za najnoviji projekat – razvlačenje testa za pizzu i čiju kreaciju da obuče za tu koreografiju.

Razmišlja o frizuri uz tu kreaciju, što gore, što dole.

Bira boju kišne kabanice za svog pekinezera.

Razmišlja da li joj je Luj Viton fake.

Gadi se običnih ljudi koji su na nju ljubomorni.

Skuplja bele pare za crne dane kad će da joj mrkne svest pa će otići na par operacija da bi postala replika neke zvezde.

Sekira se da joj lični pornić zvani autorsko delo ne procuri i osvane na nekom bulevaru.

Razmišlja da li do pijace da ode helikopterom ili svojim nogama.

Crkava od sekiracije da slučajno neki novinar ne izbunari sliku kad je bila niko i ništa i još neobrijana i neizdepilirana.

Navlači stolicu na vrata od spostvenog kupatila da je slučajno ne uslika neki paparazzo dok se tušira i peva kako joj gaće, brushalter i roze podvezice utiču na karakter.

Udara muža ljubimca u glavu ko šampanjac.

Čeka kad će neka tamo da ukapira da je dečko prevario jer je Mahlat, opajdara, kod njega kao slučajno zaboravila gaćice.

Pizdi što je on ostavio zbog starije.

Jede morske plodove na postelji od muda sibirskog jarca.

Razmišlja kako će ove godine da proba seks na plaži da bi se dok ona istresa pesak iz sebe naredna tri dana njeni fanovi sekirali da l’ joj je uspelo il’ nije.

Voli svoje fanove i oseća ogromnu moralnu odgovornost za ono što će otpevati, obući i reći.

Misli na Dedu.