Žena sa mudima je žena koja se usudila da stvari nazove pravim imenom, da progovori o onome o čemu žene inače ćute jer ih uče da se dame ne bave poganim jezikom i koje su se usudile da misle samostalno a ne da se kriju iza mišljenja svog muškarca. Čim iznese svoj stav o nečemu što joj je servirano a ona baš nije spremna da ga proguta iako deluje jestivo i prilično ’’svareno’’ pripisuju joj da ima muda.

Ja ta svoja muda vučem godinama i trebala bi kao da se ponosim a u stvari me to izbezumljuje. Nemam muda nego imam pamet pa iako je ta pamet ženskog roda nekako nije normalno da neko kaže da sam pametna. Mnogo je lakše reći da imam muda, time je valjda sve rečeno.

Dobijanjem muda žena postaje prilično nepodobna za druženje sa ženskim svetom pošto nije preuzela ulogu ptice kukavice, ne žali se na muža sa kojim ima redovan seks nego na vlast sa kojom ima prilično neuredan seks u jednoj te istoj pozi. Vremenom, postaje bolja drugarica muževima svojih drugarica sa kojima je piškila u pesku, drugarice ne mogu da podnesu tu količinu nekukanja i nežaljenja na život koji nije da se živi nego da se istrpi. Vremenom postane i nepoželjan elemenat u životu svojih drugarica, to što ima muda nema veze, u suštini je žensko a ženama ne treba verovati. Ako je i podnose u svom životu uglavnom konstantno rade na tome da je ukalupe u kretena molbama – Ej, ispipaj malo onog mog da l’ nešto muva sa strane. Žena sa mudima obično odgovori – Moj ti je savet da ne pipam – i milion puta je zažalila što nije stvarno kreten pa da pipa bukvalno kad joj se već nudi.

Dobijanjem tih istih muda žena postaje u očima muškarca nešto izmedju sirene i zmije otrovnice. Lepo peva ali nije joj za verovati. Ostaje oštećena za sitna udvaranja pošto ume da kaže – Aj’ ’leba ti, ne seri! – ali bar uvek ima čistu situaciju. Muškarci je nazivaju svojim ortakom što je takodje nervira do zla boga, ali je i to imalo svoju dobru stranu, otkrila je mnoge muške tajne i onu najveću da su muškarci vrlo osetljiva bića i da je njihova bahatost samo odbrana, ko bi se snašao u ludilu koje žene umeju da im stvore.

Žena sa mudima obično ima veliku kolekciju onih koji su se sa njom družili godinama a kojima se ’’dizao na nju’’ samo što to nisu smeli da joj kažu, plašeći se valjda za svoja muda što njoj nikako nije jasno, što bi se plašili za svoja kad ona ima svoja, tudja joj ne trebaju. U četrdesetim godinama sazna za sva ta dizanja pa vrti filmove – koliko li je puta ona pričala o globalnom zagrevanju dok se onom preko puta nje dizao i bolelo ga uvo što se tope glečeri, to jest, što li je pričala u prazno a naročito vrti filmove – šta bi bilo da je bilo.

Ženi sa mudima čim zalaje, u mladosti, otac preti sa – Udaćeš se ti, polomiće ti neki koske zbog tog dugačkog jezika. Na to je majka savetuje – Ako se budeš udala čim te bude udario vraćaj se kući. Žena sa mudima je dobro zapamtila gde je majka u savetu stavila AKO a gde ČIM – Razmisli za koga se udaješ jer AKO se udaš za kretena neće da omane ovo ĆIM.

Posle života – Pričam i radim šta ’oću i nosim muda sa sobom – žena sa mudima danas ima i sve cele kosti, i još duži jezik, i još više pameti. I dalje ne kuka. Nema za šta. Povremeno ima nagone da se samoubije al’ je brzo prodje i ne govori nikome. Povremeno i samu sebe ujede za dupe ali ni to ne govori nikome. Nema potrebe.

Žena sa mudima nikad kao mladja nije maštala da bude miss, pevačica ili žena fudbalera, uglavnom je maštala da bude muško kad poraste. Dobro, ne baš muško ali svi njeni omiljeni književnici su muškarci. Pokušavala je da čita knjige sa preporukom – Ej, jesi čitala NJU, ne da piše, pitko, kao film da gledaš. O čemu? Pa o promašenoj, tužnoj i uzaludnoj ljubavi al’ ima happy and na kraju od čega žena sa mudima odma’ treba da veruje u svetliju budućnost što ona može i bez čitanja limunade. Čim popije dva viskija svetlija joj budućnost.

I tako je žena sa mudima počla da piše. Pa su rekli da njeno pisanje nije klasično žensko pisanje iako je pitko, k’o film da gledaš. Oni koji umeju da čitaju. Oni koji ne umeju zvali su je da joj kažu kako su se siti isplakali nad njenom sudbinom što je nju uverilo da može da piše šta hoće a da će tek naknadno saznati šta je htela da kaže.

Ženi sa mudima je jedan muškarac rekao – Sav sam pretrnuo koliko si izblatila muškarce al’ kad sam došao do žena, kad sam video kako si njih izblatila, bilo mi lakše. I poklonio joj cveće, zna čovek da i žene sa mudima vole cveće.

Jeda drugi muškarac joj je rekao – Kupio sam tvoju knjigu, pročitao je i odmah ujutru kupio svim ženama u familiji. On joj nije pokloni cveće ali nije sve u cveću, ima nečeg i u shvatanju.

Većina žena joj je rekla da ne mogu da shvate da je mogla sebe toliko da ogoli i da posle te knjige ’ladno može da se slika za Play Boy što bi žena sa mudima odma’ prihvatila, uglavnom iz inata, nego joj nisu ponudili. Jes’ da nije idealna al’ fotošopiraće je kao i sve ostale.

I tako žena sa mudima gura, priča, piše, laje, pljuje, psuje, misli, plače, živi, svadja se, razvodi, kuva, pere, pegla i tegli ta muda kao usud – počesto mora da objašnjava šta joj je ta muka u životu trebala da stekne muda kad ima toliko drugih problema.

Jes’ da je nerviraju ta pripisana muda ali što je nerviraju podele to je čudo jedno. Noćas šeta svetom interneta i naleti kako je neko toplo i srdačno preporučuje za čitanje ali napominje da je to ’’ženski blog’’!

Čudila se, čudila, ona ne deli blogove na muške i na ženske a sve misli da ponekad nešto pametno napiše. Kad ono ženski blog! Ko da me neko pesnicom tresnuo u stomak. To ’’ženski’’ valjda znači – čitaj, nije loše, al’ nemoj previše da se nadaš.

Sa’ću da okačim muda o klin i da pišem čisto ženski sa sve suzama i sečenjem vena sa osvrtom na zrikavce u toploj letnjoj noći dok se malena barka ljulja na talasima a vetar šumi u ritmu njegovog šapata dok mi on obećava da će me voleti do kraja života.

Kad bih umela… jer bi ta priča uglavnom proistekla iz onih muda okačenih o klin – On bi me kresnuo i voleće me do zore, kakav ceo život, jebeš šum talasa i malenu barku.

Mislim… ženski blog!